NOVI SAD. Mali likovni salon Kulturnog centra Novog Sada predstavlja od 12. oktobra do 8. novembra 2026. grafike Muje Alagića (1952, Naprelj, Sanski Most). Diplomirao je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, na odseku grafike, u klasi profesora Živka Đaka. Bavi se grafikom, crtežom, ex librisom, slikarstvom.
Grafički listovi Muje Alagića koji se nalaze izloženi pred nama nastali su kao ciklus u kontinuitetu poslednjih nekoliko godina i u pogledu formalnih vrednosti do kojih je stigao i na kojima je izgrađen njegov umetnički izraz, a za koji se s pravom u sadašnjem vremenu može reći da obeležava gornje vrednosne tačke u savremenoj grafičkoj delatnosti.
Taj njegov način medijske komunikacije, demonstrirajući pritom svoje ideje, kreativni i intelktualni potencijal, svoja sećanja, pogled na svet i na stanje aktuelnog društvenog konteksta, čini ga istovremeno zarobljenikom kulturnih vrednosti svoga vremena, koji je uvek jednim korakom u prošlosti i svom primarnom motivu, još uvek nedovoljno razjašnjene simbolike različitih znakova na srednjovekovnim stećacima i sa drugim, uglavnom različitim artefaktima, u sadašnjosti – daju mu status svedoka aktuelnih događanja pretočenih u nove simbolične sadržaje i grafičke otiske. Pri tome materijali: drvo, metal ili hartija, kao alati u procesu medijske elaboracije imaju samo sekundarni značaj.
Alagić je odavno izgradio svoj osobeni stil, kao programski iskaz kroz ove navedene medijske elaboracije i išao je pravo ka određenom cilju. Njegove grafike imaju pečat kreativne zrelosti, izrazito stručnog tretmana materijala i velikog zanatskog iskustva, pokazujući istovremeno idejni koncept sigurnosti i doslednosti.
Tematsko-poetski koncept u Alagićevoj celini grafičke predstave je uvek na isti način, kao konkretan vizuelni događaj i zagonetan likovni narativ, situiran u kružnom polju konturno naglašenom, kao integralnom delu celine grafičkog sadržaja. Krug i sadržaj u njemu, bilo da je realistička ili stilizovana apstraktna predstava, svojim slojevitim značenjima dobija enigmatski karakter i determiniše zagonetnost i neizvesnost ni početka ni kraja grafičke radnje i idejnog narativa. Krug i prostor u njemu simbolizuju večnost, vremenske cikluse, nepromenljivost, nebeski i duhovni svet, večnost i sveukupnost, te magijski prostor koji okuplja i povezuje suprotnosti i štiti ono što je unutar njega.
Na kraju, ako se na kratko vratimo na početak i osvrnemo na naziv izložbe koji glasi Ronda značenja, potom i na razumevanja reči ronda koja u srpskom jeziku znači okruglinu ili krug, kretanje u krugu, kretanje po kružnoj putanji ili ples unutar kružnog prostora, onda se može reći da je ovaj kratki prikaz izložbe vrednosno ekvivalentan enigmatskom značenju koje imaju ove dve reči u nazivu izložbe i sadržan je potpuno u njima.
Mile Ignjatović




